myspace layouts

CITULJA www.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.ws
Glittery texts by bigoo.ws

   

CITULJA

ZDRAVOOOOOOOO MAFIJOOOOOOO

11.04.2008.

LAKA LAKA ŽELJA TI JE JAKA BOSNIA * 1 * EVROSONG

u smislu demokratije  pravo izrazavanja:

DALI CE LAKA BITI PRVI NA EVROVIZIJI U SRBIJI I KAKO CE GA TAMO DOCEKATI  DALI CE GA DOCEKATI KO I NAVIJACE  BIH cjelovite, s ruzama kamenjem ili necim drugim... to je samo pitanje..

14.01.2008.

VISOKO-grad piramida

SVI BI U EUROPU A JA BI U VISOKO NA CEVAPE...........

29.11.2007.

O O O O O A L K A T R A Z U

1934.Otvoren ogloglašeni zatvor Alkatraz Petak, 11. avgust 2006. 03:00

ZA ONE KOJI NISU ZNALI...:

  Otvoren je čuveni zatvor Alkatraz na ostrvu u zalivu San Franciska, poznat po legendi da iz njega niko nikada nije pobegao.

  Čak 34 zatvorenika su 14 puta pokušal da pobegnu, ali zvaničan beg nikad nije zabeležen.
 
   Zatvor je prestao sa radom 1966. godine, jer je zaključeno da je previše skup za održavanje. "Stena", kako je često nazivan, bio je tema mnogih holivudskih filmova.

06.11.2007.

samo za alipasince

ALIPASINO  je
najace a najaci smo
miiiiiiiii........
tamo ima kristijana
golubovica ma bate
svegaaaaaaaa  
heheee

18.10.2007.

TOSE

SVI SU TE VOLJELI

Toše Proeski
      rodjen je 25. januara 1981. u makedonskom Kruševu, a njegov prvi javni nastup bio na na teen festivalu "Makfest" 1996. godine, gde je osvojio svoju prvu nagradu. Mnogi su već tada prepoznali njegove zavidne glasovne mogućnosti. Na festivalu u Stipu 1997. godine nastupao je sa pesmom "Pusti me", a godinu dana posle trijumfovao je na festivalu u Skopju sa pesmom "Ostani do kraja". Slavu medju ex-yu publikom postigao je pesmama "Usni na usni" i "Sonce vo Tvoite Rusi Kosi", za koju je dobio nagradu na "Eurofestu". Toše je godine 1999. potpisao ekskluzivan ugovor sa produkcijskom kućom "Avalon". Njegov prvi album "Nekade vo Nokta" izlazi iste godine, a svoj prvi veliki koncert održao je u oktobru 2001. godine u beogradskom "Sava centru". Nedugo nakon toga, otputovao je na australijsku turneju zajedno sa još nekoliko velikih makedonskih muzičara. Pobedom na Beoviziji 2003. godine s pesmom "Čija si" Toše je počeo graditi medjunarodnu karijeru, a iste godine pobedio je na nacionalnom izboru za pesmu Eurovizije. Godine 2004. u Turskoj predstavlja Makedoniju s pesmom "Life". Toše je saradjivao sa nizom uglednih autora i izvodjača poput Marine Tucaković, Dine Muharemovića, grupe Sintezis ili legendarne Esme Redžepove, kao i sa Grigorom Koprovom, Fibusom (Phoebus), Željkom Joksimovićem, Leontinom, Borom Djordjevićem, Miro Buljanom, Antonijom Šolom i dr. Takodje, dovršavao je i studije Muzičke akademije u Skoplju. "Dan za nas" četvrti je Tošetov album i prvi za Hrvatsku i Sloveniju. Toše je hrvatskoj publici poznat i kao izvodjač pesme Srce nije kamen, najpopularnije pesme hrvatskog radijskog etera za 2006. godinu. Sa pesmom "Veži me za sebe" osvojio Grand Prix 11. Hrvatskog radijskog festivala na Hvaru. Njegov poslednji album "Igra bez granica" objavljen je u avgustu ove godine.

26.07.2007.

Intervju: Prof.dr. Mirsad Abazovic

                                         Sablja se ovdje ne može desiti

U svjetlu posljednje policijske akcije i privodenja nekoliko osoba koje je javnost etiketirala kao albansku mafiju, profesor Mirasad Abazovic, prodekan fakulteta Kriminalistickih nauka u Sarajevu i profesor nacionalne sigurnosti, objašnjava da li u Sarajevu i BiH postoji mafija, organizirani kriminal i šta znace mafijaški obracuni. Iako u potpunosti podržava policijsku akciju, profesor se pribojava da je ona samo spektakl kako bi se umirila javnost, a užasava se nad mogucnošcu da je akcija pokrenuta zbog ubistva Ramiza Delalica Razgovarao: Ekrem Tinjak Policijska akcija koja je ovih dana vodena i još se vodi, prema Vašem mišljenju, da li je ozbiljan i konacan obracun sa organiziranim kriminalom i kriminalnim skupinama ili je samo cin smirivanja javnosti? - Nijedan oblik kriminala, bez obzira da li je domaci ili medunarodni, ne može zaobici Bosnu i Hercegovinu. Ova država mora davati odgovor na sve kriminalne pojave ili radnje i naravno reagirati prema nosiocima tih radnji. Ovu posljednju akciju posmatrao bih na dva nacina. Prvi: sasvim je prirodno, logicno i dobro da to država, odnosno njene nadležene institucije rade. Drugo: bojim se da ovo nece imati neke posebne efekte zato što, s obzirom na stanje u državi, ovo može izgledati kao separatna, pojedinacna, poluzatvorena akcija, a time se ne rješava problem kriminala u državi. Može se riješti eventualno u jednom dijelu BiH i u jednom segmentu kriminala. A da je ovo nešto spektakularno, kako vec govore pojedini iz odredenih institucija, to može biti spektakularno samo kao šou program, a nikako sa aspekta krajnjeg efekta. Podržao bih i podržavam te aktivnosti, ali nisam siguran da je ovo blizu iscrpljivanja mogucnosti i potreba u borbi protiv kriminala, napose organiziranog. Šta je onda prava akcija u obracunu sa organiziranim kriminalom? - Mi u BiH ne možemo poduzeti pravu policijsku akciju u smislu konstantne borbe protiv organiziranog kriminala jer naša država nije uredena da bi na cijelom teritoriju odgovorila na izazove koje kriminal postavlja u savremeno doba. Pogotovo ne izazovima koje postavlja medunarodni organizirani kriminal. Sve što se kod nas dešava ima komponente medunarodnog organiziranog kriminala. Nema više lokalnog kriminala, osim obicnog, da ne kažem, džeparenja. Sve ostalo je povezano i spada u kategoriju transnacionalnog kriminala. Sigurnost opcenito, pa i borba protiv kriminala, je sistemsko pitanje države, a u tom smislu mi nemamo države. Mi imamo partikulitete, koji imitiraju državu, i dok se partikularno pristupa uredenju odnosa u BiH, i dok se partikularno pristupa prema odredenim grupama kriminalaca, mi necemo imati rješenja, niti efikasnu borbu. I umjesto da idemo u stanje sigurnosti, mi cemo i dalje ploviti u stanje još vece nesigurnosti. Šta konkretno znaci stanje vece nesigurnosti? - Evo konkretno šta znaci. Mi iz godine u godinu imamo povecan broj pljacki banaka, pošta. Imamo povecan broj krada automobila, iako se provode tzv. spektakularne akcije. U porastu je prodaja droge i broj narkomana. U porastu je smrtnost usljed predoziranja. Znaci, imamo sve poraste. Istina je da imamo i veci broj otkrivenih nosilaca kriminalnih radnji, pa eventualno nešto veci dio i procesuiranih krivicnih djela, imamo i nekih pohapšenih i zatvorenih osoba. Ali nam je u disproporciji, s jeden starne, porast kriminala, i ono što se dešava na ternu u oblasti prevencije i repersije. Imamo otkrivenost, ali ona sama po sebe ništa ne znaci ako nam je, recimo, indeks kriminalne radnje 200, a otkrivenost 120. To je taj dalji hod u nesigurnost. I mi se u analizama zadržavamo na ovih 120 a, nažalost, ne spominjemo ovih 200. Da li u Sarajevu postoji organizirani kriminal i može li se on nazvati lokalnim? - Lokalnog organiziranog kriminala nema. Postoji zabluda da se nekoliko ljudi organiziraju i naprave grupu i onda prave kriminal. To je organizacija bande. Po definiciji, organiziranog kriminala nema ukoliko kriminalci nemaju uporišta u institucijama sistema, znaci vlasti. Samim tim, ako imamo povezanost pojedinca iz instutucija vlasti i nosioca organiziranog kriminala, ne možemo govoriti o lokalnom nivou. Uvijek je daleko širi i cak nije regionalni, vec transnacionalni. Zašto? Gotovo nijedno auto koje je ukradeno u Sarajevu nije prodato u Sarajevu. Završilo je u Srbiji, Crnoj Gori, Moldaviji, Rusiji, Turskoj... Uzmimo drogu za primjer. Droga se ne proizvodi ovdje. Dijelom smo tranzitna zemlja, a dijelom destinacija. Ne destinacija po proizvodnji droge, nego se sada dobar dio ostavlja ovdje i na taj nacin se umnožava prljavi novac koji se dobija od toga. Uzmimo primjer - pranje novca. Ne možete ih prati izmedu dvije banke ovdje u Sarajevu, ili izmedu dvije pošte. Pranje novca se vrši u cijelom svijetu. Ide se tamo gdje se može oprati a gdje se ne može to lako otkriti. A organiziranog kriminala bez pranja novca nema. I sad, mogli bismo nabrajati sve do terorizma. Slucaj Bektaševic nije proizvod Sarajeva, vec proizvod pojedinaca koji funkcioniraju u više država. U ovim posljednjim dešavanjima, ili kako ih neki nazivaju mafijaškim okršajima, cesto se spominje preuzimanje kontrole u gradu. Nad cime oni preuzimaju kontrolu? - Ako mislite da institucije preuzimaju kontrolu, znaci da je nešto van kontrole. Znaci da su institucije do sada pale na ispitu. Drugo, ne znam šta bi znacilo da kriminalne grupe preuzimaju kontrolu nad necim, ali sigurno znam jedno, ako se podsjetimo na definiciju organiziranog kriminala, onda se ne radi o kontroli necega, nego se radi o organiziranosti necega. Mi imamo po definiciji organizirani kriminal i u Sarajevu i u BiH. Ko koga kontrolira, to je pitanje za analize. Ali, ocigledno je da se makar djelimicno neka od institucija kontrolira od strane kriminalaca, ukoliko u toj instituciji ima neko ko nije otkriven a povezan je sa kriminalcima. Dok god imamo ranjive institucije države, entiteta, kantona,... u tom smislu da njeni clanovi, placeni ljudi, cinovnici,... imaju vezu, bilo da se radi o neposrednoj vezi, bilo da su dojavljivaci, krtice, ili oni koji pokušavaju amnestirati nekoga kroz druge institucije, recimo iz policije interveniraju u pravosudu, iz pravosuda u policiji, dakle, dok god imamo te paukove mreže, onda ne trebamo govoriti o kontroli jednih ili drugih, to je sve van kontrole. Šta je moralo da se desi da bude ubijen bos jedne kriminalne grupe, odnosno da ga likvidira neko iz druge konkurentne grupe i koji je njen interes ako likvidira suparnickog bosa? - O konkretnim dogadanjima ne dajem komentare, jer nisam u strukturama koje su zadužene da to rade, a i nemam ovlaštenja. Ali, otkako je Boga i svijeta, ubiti bosa ne znaci ubiti i organizaciju. Uvijek ima bos u sjenci, onaj koji ce preuzeti to mjesto. Možda ce doci do male destabilizacije odredene grupe, ali ce se ona brzo revitalizirati jer imaju vrlo jasne interese. Ono što se govori o obracunima mafija, grupa, mislim da je to više u sferi filma i da mi imao tu percepciju. Život je drugaciji i nije film. Ne radi se o tome da li ce dvije suparnicke kriminalne skupine, uslovno receno, pokokati se, to nece znaciti ništa. Kljucna relacija je: držva-kriminalci. Ako tu nema jasno postavljene relacije, kriminalci se nikada medusobno nece istrijebiti. Ja bih uvijek skretao pažnju na odnos države prema nosiocima kriminala, a ne na to šta kriminalci medusobno rade. Zašto sam rekao sfera filma? Holivud nam servira da je vrhunac policijske akcije da medusobno zavadi kriminalce i da se oni poubijaju. To je samo na filmu. Ako u odnosu izmedu države i nosioca kriminala postoji bilo koja vrsta diskonekcije, mi smo u stanju nesigurnosti. Prema mom sudu, bilo bi jako loše ukoliko je aktuelna akcija bila izvedena zbog toga što je neko likvidiran, kako se to kaže, na nekoj sacekuši. Ako je to razlog, onda ja nemam nikavog optimizma. Spominju se albanska, sandžacka, sarajevska,... mafija. Koliko su tacne ove podjele i koja je, prema Vašem mišljenju, najopasnija? - Mafija je opasna. Svejedno je kako se ona zove. Mafija, u principu, nema ni boje, ni mirisa, ni nacije, ni rase, ona je samo mafija. Pazite, kriminalci se udružuju. O tim velikim nazivima ruska mafija, talijanska, albanska,... možemo govoriti na eventualno kontinetalnom ili transkontinenatlnom nivou. Mi ovdje, nažalost, govorimo da imamo sandžacku, srpsku, albansku...U BiH ne možemo tako stvari dijeliti ili imenovati. Vrlo bi pogrešno bilo, na osnovu ove sada osumnjicene grupe, reci da je to sandžacka ili albanska mafija, jer ti ljudi imaju prezimena takva kakva su. Možda oni imaju dvojna ili trojna državljanstva. Šta onda? Necemo valjda gledati krvna zrnca da bismo nekoga smjestili u tu i tu mafiju. Ako na taj nacin radimo, onda amnestiramo sve druge kriminalce. Kriminalci se udružuju na bazi interesa, ne na bazi nacije, niti rase. I bio bih jako sretan kada se u BiH kriminalci ne bi imenovali nikakvom nacionalnom imenicom, pogotovo ne vjerskom. I kao strucnjak, i kao covjek, i kao pedagog, insistitirao bih na tome da svakoga pojedinca koji se bavi kriminalom nazovemo kriminalac, svaku grupu kriminalnom grupom ili mafijom, ali u bh. okvirima ne bih joj davao ime. Prvo, to je pogrešno, drugo, kod nas može biti štetno. Trece, cim govorite o albanskoj, sandžackoj, srbijanskoj mafiji možete skliznuti na jedan nesretan teren. Znaci, domicilno je stanovništvo, a kod nas se sve govori u nacionalnom ili etnickom smislu, amnestiramo, kao da oni ne mogu biti kriminalci. Kao, kriminal bi riješili kada ne bi bilo Sandžaklija, kada ne bi bilo Albanaca, ili Srbijanaca, Turaka... To je pogrešno i, na kraju krajeva, šovinsiticko, rasisticko... Možemo li ih onda imenovati po onome cime se bave: trgovina drogom, ljudima, oružjem... Koja je od njih najjaca? - Kod organiziranog kriminala nema specijalizacije. Ima je samo u smislu zanata. Ali vrhovni svetac, presuditelj, je novac i oni su njemu okrenuti. Odakle on dolazi najmanje je važno. Najvažnije je da ga dolazi što više i da ga je što lakše sakriti i oprati. Te vrste kriminalaca bave se svim i svacim, oni samo unutar grupe imaju specijalizacije. Ali necete naci nijednu grupu za koju možete reci: oni se samo bave autokriminalom, ili samo drogom... To ne postoji. Jedna kriminalna grupa se bavi sa najmanje tri vrste kriminala. Dakle, kod nas je opasan organizirani kriminal. Nije otrcana fraza: nema države bez mafije. Ali ima i mafija koje imaju državu. Kako BiH stoji po pitanju tih fraza? - Nisam siguran da s aspekta kriminala možemo imati cvrsto stajalište da mafija ima državu. Ali da je ova država toliko na staklenim nogama da je može preuzeti mafija, bio bih sklon tom pesimizmu. Rekli ste nema organiziranog kriminala bez podrške pojedinaca iz institucija vlasti. Da li je onda moguce napraviti bosansku sablju bez politicke saglasnosti? - Nije. Nema govora. Ni Srbija to nikada ne bi napravila da tako radikalno nije nastupila njihova mafija. Kod nas to nije moguce jer se sve dijeli na troje i to po sistemu: naši su dobri, ali možda malo imaju mahane. Njihovi ne valjaju! U zavisnosti ko to gleda. To je zacarani krug. A ja to nazivam, i na predavanjima ga imenujem, davoljim krugom. I iz toga jednostavno ne možemo izaci. U ovom ambijentu ne možemo napraviti Sablju. A bila bi nam jako potrebna. Evo imamo akciju, hapšenja... Šta ako za neko vrijeme ne bude odgovarajucih presuda, ako ne bude ništa? - Ja ne bih tako postavio pitanje. Ima procesa u svijetu koji se godinama vode i to nije problem. Snažno treba razlikovati sudsku i izvršnu vlast i organe gonjenja. Policija kada uradi svoje ne treba da se brine kako ce teci proces, ona treba da radi na tome kako ce dati što više materijalnih dokaza. Ukoliko bi se desilo da u ovom slucaju policija i tužilaštvo imaju kvalitetne dokaze, to argumentirano daju u javnost, a sudstvo oslobodi takve za dva mjeseca ili dvije godine, onda ce to biti dokaz užasa u BiH. Ukoliko organi koji su zaduženi za prikupljanje dokaza ne prikupe dovoljno materijala, opet je to užas. Vecina ljudi koja se hapsi, u slucaju posljednje policijske akcije, javnosti su, pa i policiji, vec desetak godina poznati kao ljudi iz kriminalnog miljea. Zašto sada odjednom akcija? - Vi ste u potpunosti u pravu. Ali podsjetit cu na jednu cinjenicu iz istorije. Al Capone je harao godinama i pobio dosta ljudi, ali pao je na porezu, jer se država izorganizirala da on mora na necemu pasti. Ne mora znaciti da ono što je bilo ranije, bit ce ponovo. Ukoliko ima interesa u državi da se stvar do kraja dovede, onda ce se to i dovesti. Ali, vracam se na problem po kojem je sigurnost sistemska djelatnost države, u kojoj ucestvuju sudska, zakonodavna i izvršna vlast. Ako ne saraduju kako treba, onda nemamo države u tom smislu, i onda neka nam je Bog na pomoci. Ko je najslabija karika u tom sistemu: tužilaštvo, sudstvo, policija? - Najslabija karika je sistem kojeg nemamo. U vrhu države koji treba da donosi sigurnosnu strategiju i sigurnosnu politiku. Ako se oni ne mogu dogovoriti kakvu mi imamo državu, a ne znamo tip države, ne znamo ko je kome nadležan, jedini imamo strukturu policije koja ne postoji u svijetu, ne možemo onda govoriti o institucijama kao slabim karikama. Imamo situaciju da u Republici Srpskoj postoji specijalni tužilacki tim koji u posljednje vrijeme takoder hapsi. Kako to komentarišete? - Te akcije nece poluciti ništa. Bojim se da je to interesno postavljanje stvari, pa i ta hapšenja. Ne mogu tvrditi da je interesno postavljanje ovo hapšenje u Sarajevu. Ali, cim se u jednom dijelu BiH provode akcije a da drugi dio ne zna ili mu se kaže to se vas ne tice, a kriminalci su ujedinjeni i ne poznaju kantone, entitete, države, bojim se da su to interesni potezi. Kada sutra dode opozicija na poziciju, ona ce progoniti njihove. To nije odnos prema kriminalu, vec odnos politicke mafije medusobno. To, izmedu ostalog, dokazuje da nemamo sistem. Kad ste spomenuli politicku mafiju, ko koga u BiH kontrolira: politicari mafiju ili obrnuto? - Tu ima kombinacije. Ne mogu govoriti generalno, ali da ima sprege politicara iz svih opcija i mafije iz svih kriminalnih miljea, to je van sumnje. Evo pokušat cu to i objasniti kroz primjer. U ovom ratu, za vrijeme agresije na BiH, uz sve užase cvjetao je i kriminal. I zlocinci koji su izvršili zlocine bili su na vrhu piramide i kriminala, ukljucujuci i medu agresorima najvece vrhove. Poslije rata se desilo da najveca svjetska sudska instanca traži jednu osobu, za koju znamo da je iz kriminalnog miljea, cak rukovodilac, a u Haag ga ispraca ministar unutarnjih poslova entiteta. Naruci televiziju i onda ga ispraca, i kaže kako ce novcano pomoci njegovu porodici dok je on u odsustvu. Je li to politika ne amnestira zlocin i sve ono što je ispod toga, a to jest jedanko i organzirani kriminal? To je vrlo zanimljiva šema. Ne cini li Vam se da to stanje izaziva i glorifikaciju kriminalca? - To je vec, što narod kaže, zašlo za nokte. To je jedna od najtragicnijih posljedica koje ce se dugo osjecati. To je pitanje identifikacije, posebno kod mladih. Postoji nekoliko fraza kroz koje se to vidi. Jedna je da se za onoga koji je odjednom stekao bogatstvo uobicajeno kaže: Snašao se, jest snalažljiv. A svi znaju da to preko noci nije moglo. To proizvodi i lanac korupcije, jer kod nas je standard: kakav zakon, to ne vrijedi, daj šuške. To je mladima poruka koju sažimaju u cilj: mogu biti bogat da ne radim i dobro cu funkcionirati. Da ne govorimo da mediji, nažalost, doprinose da se mladi ljudi identificiraju sa osobama koji dokazivo ne mogu imati ni bogatstvo, ni status na legalan nacin. Mlad ce covjek dobiti matricu po kojoj ce funkcionirati cijeli život. Metak kada se ispali ne može se više vratiti. Pa znate da su poslije rata ljudi od vlasti vidani sa ljudima koji imaju 10-ak krivicnih prijava, u kafanama, na javnim mjestima. Zar to nije glorifikacija. Koje je rješenje da se stanje dovede u normalu, govorim o organiziranom kriminalu, da gradani jednostavno ovako cesto ne proživljavaju obracune i ubistva mafijaša? - Sitaucija je crno-siva. Bit cemo sretni ako iz crnila predemo u sivilo. Za mene je jedino rješenje, mada se može ciniti utopisticko i frazeološko, kadrovska promjena na svim nivoima, depolitizacija i deideologizacija. Dok se to ne desi, nisam siguran da cemo doci do sivila. Dakle, kadrovi, kadrovi, kadrovi...

07.07.2007.

RAMIZ JE BIO DOABAR COVJEK

JEDNO OVO JE MOJ CIN DA SE COVJEK NE ZABORAVI  ON ME ASOCIRA na TITU I ON JE BIO TITO GARDA U KOJEM ZIVIMO SARAJEVA

sa izvinjenjem da se neko ne naljuti.

28.05.2007.

O TITO GDJE SI DA BIH ODVEDES U EUROPU U NOVU CIVILIZACIJU

                            Josip Broz Tito - biografija

Josip Broz rodio se u malom selu Kumrovcu na Sutli, u najzapadnijem dijelu Hrvatskog zagorja 7. maja 1892. godine kao sedmo od petnaestero djece roditelja Franje (Franceka) i Marije Broz, rodene Javeršek. Mali "nesporazum" oko toga biografskog podatka, s obzirom da se Titov rodendan slavi na dan 25. maja, objasnili su njegovi biografi cinjenicom da je Josip Broz za vrijeme svoga dugogodišnjeg revolucionarnog rada bio prisiljen da se služi lažnim papirima i dokumentima, pa je tako i u jednom vojnickom dokumentu austro-ugarske vojske zabilježeno da je roden 25. maja. A upravo na taj dan (25. V 1944.) izvršen je i desant na Drvar. Rodendan je ostao, pa ni sam Tito nije želio da se taj datum mijenja kad ga je narod vec prihvatio. Sin oca Hrvata i majke Slovenke, Josip Broz nije osjecao nikakvih nelagoda zbog te okolnosti, jer izmedu dvije susjedne zemlje nije bilo antagonizma ni netrpeljivosti. Josip Broz je mnoge dane djetinjstva proveo kod djeda Martina preko Sutle, te naucio odlicno slovenski, zbog cega je imao poteškoca kada je pošao u hrvatsku osnovnu školu. Kada se rodio Josip Broz, život u kumrovackoj dolini je bio težak i naporan, oskudan i jednolican. Iako je kmetstvo odavno bilo ukinuto, seljaštvo su pritiskali teški nameti, porezi i opca oskudica, jer su im posjedi bili mali, rasparcani, a zemlja slabe kvalitete. Godina 1903. i 1904. bile su veoma burne u tim krajevima, u znaku opceg narodnog pokreta protiv madžarizacije s jedne strane, i u znaku pobune siromašnih seljaka protiv svih vrsta eksploatacije s druge strane. Osnovnu školu Josip Broz je pohadao u Kumrovcu od 1900. do 1905. Po svršetku osnovne škole Josip Broz je, zbog teškog stanja u obitelji, morao odložiti svoj odlazak na zanat, pa je neko vrijeme morao raditi kod svog ujaka u Sloveniji. Nakon toga je radio u jednoj sisackoj kantini. Godine 1907. je postao šegrt mehanicarske radionice u Sisku. Po završetku šegrtske škole 1910. prvi put stiže u Zagreb gdje postaje clan Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije i ucestvuje u radnickim demonstracijama. Nakon "izleta" u Trst, gdje nije našao posao, vraca se u Zagreb gdje 1911. sudjeluje u velikim demonstracijama. Nakon toga je radio u Kamniku u Sloveniji, Cenkovu u Ceškoj, u Münchenu, u tvornici automobila "Benz" u Mannheimu, u Njemackom Ruhru, Becu, Beckom Novom Mjestu gdje je radio u tvornici automobila "Daimler" kao probni vozac. Naucio je njemacki i ceški jezik, usavršio svoj i izucio nove zanate. Godine 1913. odlazi u vojsku. Pocetkom prvog svjetskog rata 1914. shvatio je da to nije njegov rat i da nema za šta da ratuje, pa je u to uvjeravao i svoje drugove u kasarni. Odveden je u Petrovaradinsku tvrdavu i tu je proveo neko vrijeme, ali nije osuden nego je poslan na frontu u Galiciju pa zatim na Karpate. Na fronti je bio do 25. maja 1915. kada je ranjen i zarobljen. U ruskoj bolnici provodi trinaest mjeseci gdje mnogo cita i uci ruski jezik. Nakon izljecenja, Tito je kao zarobljenik poslan na rad u selo Kalasijevo. Pored posla nalazi vremena za citanje a u razgovorima sa seljacima sve se cešce spominje ime Lenjin. Krajem 1916. premješten je u Kungur gdje radi na održavanju željeznicke pruge. U junu 1917. napušta Kungur i odlazi u Petrograd gdje sudjeluje u demonstracijama. Zatim bježi u Finsku. Tamo je uhapšen i poslan u zatvor u Petropavlovskoj tvrdavi, iz koje je transportiran natrag u Kungur. Iz transporta je pobjegao i dospio u Omsk, gdje se, poslije pobjede oktobarske revolucije, prijavio u odred Crvene internacionalne garde. Na proljece 1918. zatražio je da bude primljen u Rusku komunisticku partiju (boljševika). U ljeto iste godine umaknuo je pred Kolcakovom vojskom medu Kirgize, gdje je radio kao strojar u jednome mlinu. Po povratku boljševika u Omsk vratio se u taj grad i tamo postao clan jugoslavenske sekcije Ruske komunisticke partije. U jesen 1920. vraca se u Zagreb gdje stupa u redove Komunisticke partije Jugoslavije. Iste godine partija je zabranjena. Kada 1921. ostaje bez posla zapošljava se u mlinu u mjestu Velikom Trojstvu gdje je sa svojom suprugom živio do kasnog proljeca 1925. godine. Tu mu se rodilo troje djece. Prvo dijete umrlo mu je u Zagrebu, a u Trojstvu su mu sahranjeni sincic Hinko, koji je umro osam dana nakon rodenja kcerkice Zlatice, ciji se život ugasio nakon 17 mjeseci. Godinu dana prije nego što napušta Veliko Trojstvo, roden je sin Žarko, koji je jedini ostao živ od cetvoro njegove djece iz prvog braka. Napušta mlin u Velikom Trojstvu i u kasno proljece 1925. godine dolazi u Zagreb. Po partijskim zadacima odlazi u Kraljevicu, Beograd i u Smederevsku Palanku. U aprilu 1927. opet se vraca u Zagreb. Od suda u Ogulinu osuden je na sedam mjeseci robije, uvjetno na cetiri mjeseca, zbog komunisticke propagande. Nakon izlaska iz zatvora Tito ujedinjuje Partiju koja je bila podijeljena na razlicit frakcije. Kada su u junu 1928. godine organizovane demonstracije, na letku kojim se radnici pozivaju na demonstracije stajao je potpis Josipa Broza. Velika potjera policije raspisana je 20. juna 1928. Uhapšen je 4. augusta 1928. i osuden na pet godina robije. Pocetkom 1929. doveden je na izdržavanje kazne u Lepoglavu. Godinu dana poslije njega u Lepoglavu dolazi Moša Pijade, tada stari i iskusni komunist. Njih dvojica su poceli zajedno raditi na organiziranju partijskih jedinica u kaznionici. Iz toga vremena sacuvan je i jedan od dva portreta Tita što ih je izradio Moša Pijade, koji je inace bio poznati slikar. Pocetkom 1931. Josip Broza su iznenada premjestili u kaznionicu u Mariboru, koja je bila na glasu kao najgora u Jugoslaviji. Tu je izdržao kaznu ali ipak nije odmah pušten na slobodu. Odveden je u Ogulin, gdje je trebao da odleži još tri i pol mjeseca one kazne na koju je bio uvjetno osuden. Tek potkraj marta 1934. izlazi iz zatvora, ali mu je odredeno da mora boraviti u rodnom Kumrovcu i da iz njega ne smije nigdje otici. Vec u aprilu te godine napušta Kumrovec i odlazi u Samobor. Postao je ilegalac i prvi put se spominje ime Tito. Postojalo je više prica o tome kako je dobio to ime ali je Josip Broz kasnije više puta objašnjavao da ga nikakav posebni razlog nije potakao da uzme to ime. Jednostavno, to je narodno ime, koje nije posebno rijetko. Prešavši u ilegalnost, Tito je nastavio još vecom partijskom aktivnošcu. Ukljucen je u Politicki biro CK KPJ 1934. godine. Zbog partijskih zadataka povremeno odlazi u Pariz i Moskvu. Krajem 1937. godine Josip Broz Tito postaje generalni sekretar Centralnog komiteta Komunisticke partije Jugoslavije. Poslije toga još dva puta odlazi u Moskvu 1938. i 1939. godine. Fašizam se širio Evropom, Hitlerove i Mussolinijeve armije su na granicama Jugoslavije, a vlada Cvetkovic-Macek ne vidi opasnost koja se bliži. Jedne od posljednjih veceri u oktobru 1940. godine u Dubravi je održana Peta zemaljska partijska konferencija. Na kraju konferencije Tito je rekao: "Drugovi, pred nama su odlucujuci dani. Naprijed sada u konacnu pobjedu! Iducu konferenciju moramo održati u oslobodenoj zemlji i od tudina i od kapitalista!" Okupacija Jugoslavije zatekla ga je u Zagrebu, odakle je, njegovom inicijativom, upucen proglas CK KPJ narodima Jugoslavije i radnom narodu Jugoslavije, u kojemu se istice odlucnost Partije da u oslobodilackom ratu ustraje u prvim redovima, u kojemu ustaje protiv potpaljivanja nacionalne mržnje i poziva radnike, seljake, omladinu, gradane i sve rodoljube da se ujedine u borbi za nacionalnu nezavisnost. U drugoj polovici maja 1941. godine Tito odlazi u Beograd odakle usmjerava pripreme za dizanje ustanka i pocetak oslobodilackog rata. Po napadu Njemacke na SSSR (22. juna) Politbiro CK KPJ je pod Titovim vodstvom ocijenio da je nastupio odlucan trenutak za pocetak oružanog ustanka protiv okupatora i njegovih domacih pomagaca. Glavni štab Narodnooslobodilackih i partizanskih odreda Jugoslavije (NOPOJ) formiran je 27.juna, a Tito je postao vrhovnim komandantom NOPOJ. Pod njegovim vodstvom donesena je odluka o dizanju svenarodnog ustanka. Beograd je napustio 16. oktobra i otišao na oslobodeni teritorij u zapadnoj Srbiji, kamo su premješteni i GŠ NOPOJ i CK KPJ. U Stolicama je 26. i 27. novembra održano savjetovanje nacionalnih i pokrajinskih predstavnika narodnooslobodilackog pokreta i donesene smjernice za razvoj ustanka i oslobodilacke borbe pod jedinstvenim vodstvom Vrhovnog štaba NOPOJ i glavnih štabova po zemljama i pokrajinama Jugoslavije. U oktobru iste godine Tito se sastao u Ravnoj Gori s Dražom Mihailovicem radi dogovora o zajednickoj borbi protiv okupatora, koji zbog stava Mihailovica završava bez uspjeha. U oktobru i novembru 1941. godine Tito je u Užicu, odakle usmjerava razvitak ustanka. U Rudom, u istocnoj Bosni, 22. decembra 1941. osniva Prvu proletersku brigadu. Na osnovi uspjeha postignutih u ustanku i oslobodilackoj borbi u drugoj polovici 1942. izdaje naredbu o osnivanju prvih divizija i korpusa, što je bio temelj stvaranja Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije (NOVJ). Na njegovu inicijativu u Bihacu se 27. Novembra 1942. sastaju predstavnici NOB iz svih krajeva Jugoslavije i formiraju AVNOJ - Antifašisticko vijece narodnog oslobodenja Jugoslavije. Godinu dana poslije, 29. i 30. novembra 1943, u Jajcu se sastaje AVNOJ na svoje drugo zasjedanje i donosi povijesne odluke o buducem uredenju Jugoslavije kao federativne države ravnopravnih naroda i narodnosti Jugoslavije. Tito dobiva naslov maršala. Neko vrijeme rukovodi oslobodilackom borbom iz Drvara, odakle, poslije neuspjelog njemackog desanta, 25. maja 1944. godine, odlazi na Vis, gdje razvija široku djelatnost za medunarodno priznanje nove Jugoslavije. U augustu 1944. susrece se u Napulju s predsjednikom britanske vlade Winstonom Churchillom. Istodobno dok se bori za medunarodno priznanje novoga stanja na tlu Jugoslavije, rukovodi, kao vrhovni komandant, operacijama oslobodenja zemlje, koje uskladuje s operacijama saveznickih vojski. Predvecer 23. oktobra 1944. stiže u oslobodeni Beograd. Potvrdujuci vec izborene tekovine, Tito 7. marta 1945. godine formira vladu Demokratske Federativne Jugoslavije. Narodnooslobodilacka borba naroda Jugoslavije pobjednicki je završena 15. maja 1945. Još u toku borbe - 19. novembra 1944. - Predsjedništvo AVNOJ-a dodijelilo je Titu naziv narodnog heroja Jugoslavije. Josip Broz Tito bio je jedini Vrhovni komandant u drugom svjetskom ratu koji je svoje borce licno vodio u bitku. Ranjen je u bitci na Sutjesci u junu 1943. godine. Godine 1948. odupro se diktatu Staljina, odbacivši njegovu neprijateljsku politiku prema tekovinama socijalisticke revolucije u Jugoslaviji i tekovinama oslobodilacke borbe. Odbijanjem da se pokori tzv. Rezoluciji Informativnog biroa komunistickih i radnickih parija (Informbiro), koja je sadržavala agresivnu politiku Staljina prema Jugoslaviji, Tito je, u ime nacela ravnopravnosti naroda i komunistickih partija svih zemalja, odbacio politiku medunarodnoga hegemonizma i diktata velike sile. U Narodnoj skupštini FNRJ 27. juna 1950. podnio je obrazloženje Osnovnog zakona o upravljanju radnim kolektivima od strane radnika, istaknuvši staro socijalisticko geslo "Tvornice radnicima". Prvi put je za Predsjednika Republike izabran 14. januara 1953. Poslije smrti Staljina uslijedila je normalizacija odnosa sa SSSR pa je, za posjeta Hrušcova Jugoslaviji, u junu 1955, potpisana Beogradska deklaracija, kojom je otvoren put normalizaciji odnosa izmedu dviju zemalja, na osnovi priznanja nacela ravnopravnosti medu narodima, državama i komunistickim i radnickim partijama svih zemalja svijeta. Tito je od ranih 1950-ih godina pa sve do svoje smrti razvio golemu medunarodnu djelatnost, jedan je od zacetnika i glavnih aktera pokreta nesvrstanosti s kojim su se identificirale mnoge novooslobodene zemlje u svijetu. Afirmirajuci medunarodni položaj Jugoslavije, mir i suradnju medu narodima, Tito je posjetio više od sedamdeset zemalja svijeta, na svim kontinentima. Za goleme i trajne zasluge koje je stekao za sve narode Jugoslavije i za njihovu državnu zajednicu tri puta je proglašavan narodnim herojem. Bio je biran za doživotnog predsjednika SKJ. Za izvanredan doprinos vojnoj znanosti i praksi, posebno za doprinos i zasluge u izgradnji teorije i prakse oslobodilackog rata Tito je 1976. dobio doktorat vojnih znanosti i umjetnosti. Proglašen je i pocasnim clanom mnogih akademija znanosti i umjetnosti. Na jedanaestom kongresu SKJ - posljednjem kojemu je prisustvovao - održao je govor o snazi, ulozi i perspektivama Jugoslavije, o njezinoj vjernosti pokretu nesvrstanosti i o odsudnoj važnosti bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije - govor koji je svojevrsna oporuka svim baštinicima države koja je stvorena pod njegovim vodstvom i kojoj je ostao trajnim simbolom: Titova Jugoslavija. 4. maja 1980. u 15.05 sati na Klinickom bolnickom centru u Ljubljani umro je najveci sin naših naroda i narodnosti, predsjednik Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije, predsjednik Saveza Komunista, Vrhovni Komandant oružanih snaga, Maršal Jugoslavije Josip Broz Tito. Pokopan je 8. maja 1980. u Beogradu u Kuci cvijeca. Na njegovoj sahrani bilo je prisutno 209 delegacija iz 127 država svijeta. Titova sahrana bila je zvanicno najposjeceniji pogreb nekog državnika u prošlom stoljecu.

11.05.2007.

TITO

TITO

BOSNA I

HERCEGOVINA


Noviji postovi | Stariji postovi

www.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.ws
Glittery texts by bigoo.ws

CITULJA
<< 06/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

CENTRALNI ZATVOR
OHR

ISLAM
ZA ONE KOJI SU ZAINTERESOVANI

KLADIONICE
PREMIER KLADIONICA

WILLIAMS KLADIONICA

BET-LIVE KLADIONICA

LIVESCORE KLADIONICE

DOMACA STAMPA
DNEVNI AVAZ

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
50217

Powered by Blogger.ba

www.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.ws
Glittery texts by bigoo.ws